Dragi članovi i simpatizeri Stranke demokratske akcije – es selamu alejkum i dobar vam dan.

Čestitam vam 31. godišnjicu postojanja i rada SDA. Ogroman napor smo uložili, i ogroman rezultat smo postigli u proteklim decenijama, naročito u prvom desetljeću u kom nas je predvodio rahmetli Alija.

Izboriti nezavisnost zemlje, uspostaviti državu sa svim njenim institucijama i atributima, formirati vojsku i odbraniti cjelovitost države, ispraviti kičmu Bošnjacima reafirmišući njihovu vjeru i kulturu, vraćajući im nacionalno ime i ime jezika,  neosporno je historijsko postignuće, kakvo mnogi brojniji i snažniji narodi od nas nisu uspjeli ostvariti.

– Zdravstveni aspekt pandemije –

Već petnaest mjeseci živimo u nenormalnim uslovima koje je donijela pandemija COVID-19.

COVID-19 je zarazio skoro desetinu BH stanovništva i odnio više od 9.000 života. Porodicama svih preminulih upućujem iskreno saučešće. BiH je ostala bez niza uglednih i vrijednih ljudi. SDA bez ministara, zastupnika, članova Predsjedništva i Glavnog odbora. Sa nama nisu više Salko Bukvarević, Ibrahim Zukić, Sead Hodžić, Sandra Začinović, Mirsad Peco… Neka je rahmet i pokoj njihovim plemenitim dušama.

Pandemija je u šokirala svijet, zaustavila kretanje ljudi i roba, na koljena oborila grane privrede koje se bave prevozom i turizmom. Trgovina i ugostiteljstvo su teško pogođeni. Pad industrijske proizvodnje, pad BDP-a, gubitak radnih mjesta se mjeri dvocifrenim procentima. Prognoze koje su se odnosile na BiH su bile uznemirujuće, nervoza prisutna u narodu ogromna. Sve što su vlade poduzimale u startu se etiketiralo kao promašeno, nedovoljno i neefikasno.

Globalna potražnja za sanitetskim materijalom je prijetila teškim nestašicama testova, maski, rukavica, lijekova. I pretrpili smo štete, bilo je i grešaka, nespretnosti i promašaja. Ali, generalno govoreći, Bosna i Hercegovina, a naročito F BiH, bolje se snašla u uslovima pandemije od većine zemalja u regionu, ali i dobrog dijela zemalja u Evropskoj uniji. Kampanja koju vodi dio političara i njima naklonjenih u BiH ne govori tako, ali statistika i brojevi govore.

A brojevi su relevantni i provjerivi.

Širenje pandemije u BiH je bilo bitno sporije od širenja u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori. Od Slovenije i Crne Gore smo dvostruko uspješniji u usporavanju širenja zaraze.  Skoro dvostruko manje oboljelih na milion stanovnika BiH je imala u odnosu na Švedsku, Holandiju, Francusku, Belgiju, SAD itd.

Nazire se svjetlo na kraju tunela, pandemija jenjava i trebali bismo u maksimalnoj mjeri normalizirati epidemiološko stanje do jeseni kako bi izbjegli novi, oktobarski  talas.

– Ekonomski aspekt pandemije –

I u ekonomskom aspektu smo se za sada našli efikasne odgovore na pritisak koji je donijelo usporeno kretanje roba i ljudi. BDP je u BiH pao za 4,3%, ali je u Hrtvatskoj taj pad dvostruko,  a u Crnoj Gori trostruko veći.  BiH je bitno bolja i od Makedonije i Slovenije.

Izvoz roba iz BiH je u 2020. zabilježio ozbiljan pad od 9%, ali je oporavak u prva četiri mjeseca ove godine ohrabrujući jer iznosi preko 26%.

Gubitak radnih mjesta u Federaciji je u najtežem momentu lockdowna iznosio skoro 27.000, ali je on do sada uveliko saniran i sveden je na oko 10.000.

– Rezultati rada Novalićeve vlade i vlada zemalja regiona –

Uporna kampanja protiv premijera Novalića je stvorila sliku neuspjeha Vlade Federacije BiH koja ne odgovara istini niti realnom stanju stvari i odnosa. Aktuelna Vlada FBiH, sa svim svojim kontroverzama i problemima sa kojima se nosi, bitno je uspješnija od prethodne vlade, a naročito od vlade Republike Srpske.

U pet godina djelovanja Novalićeve vlade BDP je u Federaciji porastao za 24% i dosegao iznos od preko 10.000 KM po glavi stanovnika. Broj zaposlenih se povećao za skoro 70.000.

Prosječna primanja u Federaciji – plaća plus topli obrok i drugi dodaci – iznose u martu ove godine 1.191 KM i 16% su viša od primanja u RS-u, 12% viša od primanja u Srbiji i Crnoj Gori, 28% viša nego u Makedoniji, cijelih  44% viša od primanja u Albaniji.

Veoma važan podatak je i zaduženost zemalja, odnosno entiteta u BiH. Jer, dug je „loš drug“.

Zaduženost BiH iznosi 6,2 milijardi  eura, Srbije skoro pet puta više – preko 28, a Hrvatske čak sedam puta više – preko 43 milijarde eura.

Dug BH entiteta je također bitan – Federacija je zadužena 2,9 milijardi eura, a Republike Srpska, sa duplo manje stanovnika i trostruko slabijom ekonomijom, zadužena je sa 3,1 milijardu eura. Stanovnik u RS je zadužen 4.600 KM, a stanovnik u Federaciji BiH duplo manje. Dug Fedreracije u odnosu na BDP je 26%, a RS-a cijelih 54%, što je pretežak teret za ovaj dio BiH.

– Udruženi pritisak SNSD-a i HDZ-a BiH na SDA i BiH –

Prošla godina je u mnogim aspektima bila najteža u postdejtonskom periodu. Teret pandemije kombinovan je sa teretom namjernog pritiska koji su raznovrsnim blokadama koordinirano radili kadrovi SNSD-a i HDZ-a. Dejtonski ustroj im je nažalost dao mogućnost da to efikasno čine. Mada ove dvije stranke zajedno u Predstavničkom domu PS BiH imaju manje od četvrtine poslaničkih mjesta, a HDZ u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH manje od petine, kroz nesrazmjeran utjecaj i pravo na veto po svim pitanjima u domovima naroda na državnom i entitetskom nivou ove stranke su zaustavljale i blokirale sve što su htjele.

SNSD je putem svojih kadrova u VM i Domu naroda PS BiH jako usporio donošenje zakona i odluka, pa i onih koje se odnose na evropski put BiH. Činili su sve u njihovoj moći da stvari u BiH ne idu, da sve stane,  a zatim izlazili u javnost i pred predstavnike međunarodne zajednice sa tvrdnjama da je BiH država bez perspektive, da je to, kako kažu, „nemoguća država koja ne treba ni da postoji“.

HDZ je blokirao implementaciju izbornih rezultata iz 2018. godine, Vlada HNK radi u starom sazivu, kao i krnja Vlada FBiH u kojoj nedostaju dva bošnjačka ministra.

Blokirana je i popuna Ustavnog suda FBiH.

„Stvari“ u BiH ipak idu, sporo i uz ogromne otpore, ali idu. Kadrovi SDA uspijevaju deblokirati procese, i u svim bitnim segmentima pomicati stanje u državi u pravom smjeru. NATO integracijski put se nastavlja, uslovi za dobijanje kandidatskog statusa za članstvo u EU se postupno ispunjavaju, krize se rješavaju – i ona migrantska, i ova uzrokovana pandemijom. Budžeti, unatoč opstrukcijama i odugovlačenjima, bivaju usvojeni, a ekonomija BiH ponovo raste, naročito u Federaciji BiH. Federacija BiH je znakovito uspješnija od RS-a, unatoč svojoj složenosti. Ekonomsku snagu joj daju upravo dijelovi na kojima žive i rade Bošnjaci – preko dvije trećine indirektnih poreza se pribere na ovim područjima, sam Kanton Sarajevo u državnu kasu unese više od cijelog RS-a.

Glavni i hronični remetilački faktor i problem Bosne i Hercegovine ostaje srpski nacionalizam i uporno održavanje „na toplom režimu“ secesionistčkih težnji od strane SNSD-a. Ova tendencija je ohrabrena novim talasom srpskog nacionalizma koji je uzdrmao Crnu Goru i prijeti BiH. On je daleko slabiji od onog koji je donio nesreću Balkanu prije tri decenije, ali ga se ne smije potcijeniti. Taktika SNSD-a je umaranje Bosne i Bošnjaka. Ali to umaranje je koštalo ponajviše RS i Srbe koji u ovom entitetu čine većinu. Entitet  ekonomski jedva izdržava tonući u dužničko ropstvo, narod sve lošije živi, mladi odlaze.

Osjeća se sve konkretniji otpor ovoj politici od strane opozicionih stranaka u RS-u, kao i u samoj strukturi SNSD-a.

Hrvatsku politiku od vremena raspada Jugoslavije karakteriše tendencija ekskluzivizma, izdvajanja nekog imaginarnog hrvatskog prava, kvote i udjela u svemu. I ovi pokušaji su ponajviše umorili hrvatski korpus u BiH.

Krenulo je sa pokušajem da se u samo referendumsko pitanje o nezavisnosti BiH 1992. unese dopuna koja je glasila – „svaki narod na svom teritoriju“, pa se nastavilo ratnim pokušajem uspostavljanja hrvatskog entiteta, što je HVO odvelo u zločine, a rukovodstvo tzv. HZHB u haške ćelije. Nastavilo se sa postratnim pokušajem uspostavljanja tzv „Samouprave“, a zatim i „dviju škola pod jednim krovom“. Ništa od navedenog nije dalo rezultat. Jedini rezultat je održavanje štetnog nepovjerenja između Hrvata i Bošnjaka.

Posljednjih godina je aktuelan zahtjev za izmjenama izbornog zakonodavstva na način da se osigura „legitimno predstavljanje Hrvata“. HDZ tvrdi da brojniji narod, tj. Bošnjaci Hrvatima biraju predstavnike, da im nameću svoju volju. Mi ističemo da manjina u Federalnom i Državnom parlamentu nameće volju većini, i tražimo da se nadležnost domova naroda svede na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, onako kako je to slučaj sa Vijećem naroda u RS-u.

Spremni smo na kompromis, ali na jednostrani izlazak u susret zahtjevima HDZ-a nismo spremni, jer bismo time ovjekovječili mehanizme blokade kojima smo upravo brutalno izloženi.

– Hibridni rat protiv Bošnjaka –

Fantomski non-paper kojim se zagovara podjela BiH i Makedonije u korist stvaranje Velike Srbije, Velike Albanije i Velike Hrvatske je izrađen u svrhu dodatnog pritiska na SDA i probosanske stranke kako bi se povećale šanse za popuštanjem pred zahtjevima HDZ-a i SNSD-a. Skupština RS-a je već istrčala sa zahtjevom za „pregovore sa Federacijom BiH o budućnosti BiH“. Odbili smo učešće u ovakvoj vrsti pregovora – pregovori su završeni prije 26 godina u Dejtonu. Preostaju razgovori. O svemu što se odnosi na BiH se može razgovarati isključivo u institucijama države BiH, Predsjedništvu i Parlamentarnoj skupštini i u okvirima Ustava i zakona.

Bošnjaci su dobar i hrabar narod sa jasnim refleksom za odbranu vlastitih vrijednosti po cijenu teških žrtava. Kroz vladavinu imperija, jedne pa druge kraljevine, kroz dva svjetska rata, te kroz pola vijeka komunističkog ispiranja mozga  –  sačuvali su svoju posebnost, nacionalni osjećaj, tradiciju i vjeru.

Izdržali su kombinovanu, brutalnu agresiju, zločine, genocid – i sačuvali zemlju, ponos i čast.

Izdržavaju i ovih 26 postdejtonskih godina tihe i podmukle kampanje čiji cilj je da ih zbuni, podijeli, da se dovede u pitanje istina koju su bolno iskusili na vlastitoj koži, da se kompromituju njihovi autoriteti i lideri u svim oblastima, da ih se obezglavi i međusobno sukobi u pripremi za neku novu agresiju.

Ta podmukla agresija, ili kako to stručnjaci nazivaju hibridni rat, za Bošnjake je jednako opasna, pa možda i opasnija od otvorenog napada. Ona se teže prepoznaje i dio naroda nasjeda na tu vrstu propagande.

Tuđa kultura, a još više nekultura, tuđa propaganda usmjerena i protiv države i protiv Bošnjaka, kroz medijsku dominaciju i manipulaciju, preko široko dostupnih društvenih mreža, postepeno nadire u naš prostor i istiskuje autohtone vrijednosti, gradi nakaradan sistem vrijednosti u glavama naše djece. Laž potiskuje istinu. Nažalost, i dio Bošnjaka, svjesno ili nesvjesno, učestvuju u tome. Važno je da prepoznamo ovaj problem i da mu se odlučno suprotstavimo. I političari, ali i naši intelektualci, historičari, umjetnici, naši mediji, a sve s ciljem da zaštitimo interese države, sačuvamo kolektivno sjećanje, te nanovo afirmiramo ponos i hrabrost našeg naroda.

Poseban problem su unutarbošnjački i unutarbosanski sukobi i rivalstva koja poprimaju zabrinjavajuće forme i dimenzije, i ohrabruju separatističke namjere. Udruživanje ideološki heterogene, i na prvi pogled neuskladive koalicije koju čine ljevičari i stranke nastale iz SDA, čija je jedina poveznica napad na SDA,  izuzetno je štetan fenomen. Ova neprirodna tendencija gubi dah nakon što je imala prvobitni uspjeh. Stranke „Šestorke“ su osvojile vlast u Kantonu Sarajevo, a zatim  u modifikovanom obliku i u Tuzlanskom kantonu, i dobile priliku da pokažu šta znaju. Pokazali su šta sve ne znaju. Nemaju skoro nikakvih rezultata, a njihova pompezna obećanja polako im se vraćaju kao bumerang, naročito prilikom odabira kadrova koji ne mogu odgovoriti važnim i odgovornim funkcijama koje preuzimaju. Šestorka se zbog toga pretvorila u Četvorku, a Četvorka u Trojku. Vidjećemo šta će od Trojke ostati do jeseni 2022.

– Buduće koalicije –

SDA sebi ne može dopustiti luksuz da bude zlopamtilo. Uvijek ćemo nanovo pružiti ruku svim političkim faktorima u BiH koji pokažu kooperativnost i spremnost da rade na smanjenju tenzija, na jačanju stabilnosti, pomirenju, na reformama i ubrzanju integracijskih procesa. Moramo uspostaviti snažnu probosansku koaliciju koja će zatim naći partnere u hrvatskom i srpskom korpusu. Moramo sačuvati neovisnost državnih institucija, bez obzira na pritiske i prijetnje koje trpimo. Uspjeli smo sačuvati Ustavni sud i načiniti pozitivne promjene u CIK-u i VSTV-u. Ohrabrujuće sazrijevanje se dešava na strani SDP-a koji je predložio zajednički nastup u RS-u, što je do sada uporno odbijao. Trenutačna kriza, zamor i zasićenje se može pretvoriti u pozitivan politički preokret ako bude zrelosti i pameti.

Mnogo je toga što narode u BiH spaja, mnogo više od onoga što ih dijeli. Treba graditi budućnost na tome. Prije svega, spaja nas činjenica da smo nekada bili jedan narod koji je sebe zvao Dobrim Bošnjanima. Nakon turbulentne historije koja nas je razdvajala i sukobljavala, mnogo je bosanskih Srba i Hrvata koje ne zanima ova historijska činjenica. Ali, dijeleći sudbinu i životni prostor sa nama, dobar dio njih će tu istinu s vremenom prihvatiti, kao i istinu da je komšija kojeg poznajete uvijek bliži od dalekog čovjeka iz druge zemlje kojeg i ne poznajete.  Bliskost ljudi samo zato što misle da pripadaju istom narodu, i velikodržavni projekti su zablude koje pripadaju devetnaestom vijeku. Od tih zabluda se treba izliječiti.

– Međunarodna zajednica i BiH –

Stanje u svijetu se mijenja, neki procesi ne idu na ruku BiH, neki drugi idu. Snage koje su uz BiH su daleko jače od snaga koje su protiv. Uz nas je civilizirani svijet, uz secesioniste su desničarski radikali, ksenfofobi. Recimo – autor non papera se krije; NATO se ne krije, on upravo održava jednu od najobimnijih vježbi diljem Evrope, uključujući i Balkan i BiH. Sile koje stoje uz teritorijalni integritet i podržavaju mir i stabilnost u BiH su politički, vojno i ekonomski mnogo jače od onih koje koketiraju sa secesionističkim snagama u BiH.

Predstavnici međunarodne zajednice u BiH također pokazuju znakove nove odlučnosti. Očigledno su procijenili da sa neodlučnošću i nedjelovanjem problem samo raste. Skinuta je ploča sa imenom Radovana Karadžića na studentskom domu na Palama, očekujemo ukidanje odlikovanja presuđenim ratnim zločincima i nametanje zakona o zabrani negiranja genocida.

– Budućnost SDA –

Lokalni izbori održani prošle jeseni su bili u znaku ujedinjavanja većine probosanskih stranaka protiv SDA. Napadu na SDA je pogodovala afera vezana za nabavku respiratora koja se dodatno napuhivala od političke konkurencije, ali i tužilaštva i dijela medija.

Nadjačali su nas udružujući se u Četvorke i Šestorke. Ni jedan od kantonalnih centara više nije u rukama SDA. Samo u Travniku smo uspjeli zadržati načelničku poziciju. U Mostaru je na izborima pobijedila probosanska strana organizovana u dva bloka, ali su podjele i nezrelosti o kojima sam govorio, omogućile HDZ-u da na kraju imenuje svog kandidata.

Najteži poraz smo doživjeli u Zenici i Kantonu Sarajevo izgubivši opštine Centar, Novo Sarajevo i Ilidžu.

SDA mora učiti na greškama, mijenjati se i podmlađivati. Snaga SDA su iskusni seniori, oni koji već decenijama rješavaju kompleksne političke, sigurnosne i ekonomske probleme u BiH. Ali, to nije dovoljno za vrijeme koje dolazi. Treba nam čitava garnitura mladih, ambicioznih, rječitih i borbenih kadrova koji će unijeti novu energiju u rad stranke, rad vijeća, skupština i parlamenata. Moramo nanovo dokazati da zaslužujemo ime koje se završava riječju – Akcija!

Svaka sredina traži kadrove koji su u njoj stasali, kantonalni centri trebaju mlade kadrove posebnih sposobnosti, osobe koje imponuju takvim sredinama. Kroz rad povjereništava uvedenih u niz opštinskih odbora taj proces treba biti okončan u slijedećih mjesec dana. Ne smijemo dopustiti da se zadrži status quo, da se neuspješni kadrovi recikliraju na vodećim pozicijama. Time nećemo pomoći ni sebi, ni njima!

– Stranke nastale iz SDA –

Jaka ambicija i samopouzdanje su kvaliteti u politici. Ali, ambicija mora biti usklađena sa realnošću i mogućnostima. Mnogo samouvjerenih kadrova je od samog osnutka SDA bilo nezadovoljno vlastitom pozicijom, napuštalo nas i pokušavalo ostvariti liderstvo osnivajući vlastite stranke. Kao grane iz drveta nicale nove stranke ili individualne kandidature za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Desetine njih.  Većina tih grana se osušila, samo neke  su imale privremeni uspjeh.

Posljednji u nizu onih koji su napustili SDA je Semir Efendić. Preuzeo je predsjedničku poziciju u Stranci za BiH. I njemu, i svim koji su napustili, ili se spremaju da napuste SDA, želim svako dobro i podsjećam ih da svi imamo obavezu služiti narodu i državi, da ćemo naravno biti rivali, ali da nipošto ne trebamo biti neprijatelji. Koaliranje i dogovor onih koji sebe smatraju bosanskim patriotama je temelj na kojem treba graditi buduće odnose.

A za one koji potcjenjuju snagu SDA smo ipak uradili jedan grafikon koji pokazuje odnose snage stranaka, odnosno podrške glasača kakva je bila jesenas kad su se svi udružili protiv nas.

SDA je politički div dobrih namjera i s njim treba sarađivati.

– Suprotstavljanje pohlepi, nepravdi i nejednakosti –

Ogroman posao je iza nas, ali rad na izgradnji moderne i efikasne države i ekonomije je tek pred nama. SDA je izrasla iz naroda i njen osnovni zadatak je bio odbrana prava bosanskog čovjeka. Napad na njega i njegovu porodicu je prije nekoliko decenija bio brutalan i direktan. Danas je manje grub i uočljiv, ali prava običnog, bosanskog čovjeka su i dalje ugrožena. Moramo ga zaštititi od neodgovornih politika, od pohlepe, sebičnosti, nepravde, nejednakosti. I čovjeka i okruženje u kom živi.

Pohlepa onih koji žele brzu zaradu bi pregradila sve rijeke u Bosni i Hercegovini, zagadila zrak u našim gradovima, zatrpala ih smećem, onečistila podzemna izvorišta pitke vode, stihijski sjekla šume ostavljajući za sobom nered i klizišta. Pohlepa je izvor kriminala i korupcije – ona ne dopušta da se usvoje zakoni kojima bi se spriječio sukob interesa, proces nabavki učinio transparentnim, uveo red u sječu šume, oporezovale igre na sreću.

PDV se plaća na hranu, lijekove, udžbenike, ali ne i na kladionice.

Pohlepa nanosi štetu obrazovnom i zdravstvenom sistemu, jer je bjelodano jasno da privatni fakulteti, koji su iza rata nikli kao gljive poslije kiše, većinom prodaju diplome iza kojih ne stoji valjan studij niti stečeno znanje.

Privatne klinike daju kvalitetnu uslugu, ali je štetno i neodgovorno omogućiti ljekarima da sjede na dvije stolice radeći u isto vrijeme i u državnim i u privatnim bolnicama. To je direktan sukob interesa na štetu državnih budžeta i pacijenata.

SDA je uradila mnogo za ovu državu i narod, i naravno da je pravila i greške. Ne griješe samo oni koji ništa ne rade.

Mnogi od onih koji su pozivajući se na SDA, ili radeći uime SDA pravili greške, koji su zloupotrijebili naše i povjerenje naroda, kojima je vlastiti interes bio iznad interesa naroda, već dugo nisu u SDA. Potrdili smo se da to bude tako. SDA je velika stranka, dugo je na vlasti, i vjerovatno će se u njoj naći još poneko kome je lični interes glavni motiv. Takvima ćemo uskraćivati prostor za djelovanje i učinićemo sve da im što prije vidimo leđa.

Probleme u državi u društvu koje sam maločas nabrojao neko mora rješavati ako želimo dobro narodu i zemlji.

– Jačanje SDA –

Naravno, to nas vodi u sukob sa interesima različitih lobija. Ali drugog puta u izgradnji efikasne, moderne, pravične i prosperitetne Bosne i Hercegovine – nema. Ne bih rekao da se to može postići bez SDA. I ne bih rekao da to može postići umorna, šutljiva i neborbena SDA.

Vrijeme je da mjenjamo i popravimo sebe kako bismo nastavili da mijenjamo i popravljamo stanje u zemlji.

Vrijeme je za pokret, za aktivnu kombinaciju iskustva starijih i energije mlađih. Za novi entuzijazam.

Vrijeme je za akciju.

Za hrabru, fokusiranu, demokratsku akciju!

Izvor: SDA.ba